U posljednje mi se vrijeme zaredalo puno obaveza, na poslu smo imali nekoliko bitnih projekata koji su me dosta potrošili i svaki dan mi je počeo izgledati isto. Znate onaj osjećaj kad mislite da vas vrijeme gazi, da kad riješite jedan problem dođu dva nova i tako ukrug. Moram priznati da se osjećam malo zgaženo i umorno, a čak sam i ljuta na sebe koliko sam se prepustila brizi oko stvari na koje ne mogu utjecati. Toliko analiziram sve, svaku stresnu situaciju proživljavam kao da je najgora stvar na svijetu. I onda kad pogriješim danima se mučim zašto nešto nisam…