Pozdrav svima! Kao prvo, hvala vam što ste posjetili ovaj blog i nadam se da ćete naći barem nešto za sebe. A sad čitajte dalje ako vas zanima tko se to krije iza ovih kolača.
Moje ime je Kristina, imam 30 (i još nešto sitno) godina i ponosna sam Varaždinka. Imam dvoje malih preslatkih kikača i Najboljeg muža na svijetu. Odrasla sam na selu, kuham od malena, a većinu stvari naučila sam od svoje bake, koju još uvijek ne mogu nadmašiti u poznatim zagorskim klasicima poput kukuruzne zlevke, zagorskih štrukli i povetice (tak vam mi u Druškovcu zovemo orehnjače i makovnjače).
Od kad znam za sebe obožavam slatko i sjećam se koliko sam bitki vodila sa mamom kako bih za doručak rađe Lino ladu, a ne domaće žgance. Ta ljubav prema slatkom i čokoladi prati me cijeli život tako da će i većina recepata ovdje sadržavati će barem malo čokolade. A svima vama zdravoljupcima da umanjimo strahove – znanstveno je potvrđeno da je čokolada superhrana koja liječi! Ako ništa drugo barem popravlja raspoloženje!
Po struci sam magistra informatike i radim kao Product Manager u jednoj cool IT kompaniji u Zagrebu. U svoje slobodno vrijeme kuham, pečem kolače (zar nije očigledno?!?) i maštam o kolačima koje još nisam isprobala. Kolače pečem od kad znam za sebe, tu se nekako nalazim i tu sve moje brige i problemi nestaju. Još draže od pripreme slastica su lica ljudi kad ih razveselite nečim slatkim.
Blog sam pokrenula 2018. godine kad sam otkrila da imam zloćudnu bolest – hodgkinov limfom. Znajući da me čeka naporna borba, trebalo je pronaći ispušni ventil i hobi koji će mi odvratiti misli. Rodbina i prijatelji potaknuli su me da krenem sa pisanjem ovog bloga i neizmjerno sam sretna što mogu reći da je ovo predivna mentalna terapija. Bolest sam pobijedila, ali blog sam nastavila pisati jer želim ostati pozitivan primjer da crne dijagnoze ne znače kraj. Nadam se da će moja priča pokazati da pozitivan stav može pobijediti i najgore dijagnoze, a da će vam moji recepti donijeti barem malo radosti kao što su meni.
I na kraju, da budemo na čisto – ja sam po prirodi izrazito nespretna i šeprtljava osoba. Moji kolači nikad, ali znači baš nikad nisu savršeni, krema nikad nije zaglađena kako treba i svaka torta će uvijek biti kao kosi toranj u Pisi. Ali u svakom desertu, svakoj slastici uvijek ima i uvijek će biti prstohvat ljubavi – pinch of amour. Radite kolače jer ih volite i jer želite nekog razveseliti, dodajte malo sebe i uspjeh je zagarantiran.
Uživajte, pecite kolače i volite se…#pinchofamour