Savršeni blagdanski linzeri

Vjerojatno vam mi blogeri iskačemo iz paštete i maltretiramo vas raznim blagdanskim keksićima između kojih biste se vi trebali odlučiti i prosuditi koji su baš po vašem guštu. Ja ću danas prije nego krenem tipkat recept podsjetiti da bit blagdana nisu kolači već ljubav koju dijelimo s ljudima oko nas. Postali smo si stranci, veći nego smo ikad bili, zatvorili smo se u svoje ljušture i većinu vremena bojimo se pokazati svoju bolju, ljudsku stranu. U životu čovjek se bezbroj puta neugodno iznenadi, razočara, čak i nama bliski ljudi naprave nekad stvari koje nas poprilično zabole. Svjedoci smo beskonačnih svađa između naših političara, brojnih sukoba između antivaksera i onih koji nisu tog mišljenja. Prestali smo poštovat starije, zaboravili smo na bonton u kojem trudnice i žene s djecom imaju prednost, u strancima vidimo prijetnju, a nikad čovjeka čista srca dobrih namjera. U svijet stupamo s predrasudama, oholi i sebični misleći da smo baš mi zakinutih prava, da baš nas drugi ne poštuju, da je baš nas netko oštetio. A kad smo se okrenuli i zapitali jesmo li mi ta osoba koja je nekome danas pokvarila dan, jesmo li baš mi oni koji su imali osuđujuć pogled prema nekom strancu, jesmo li baš mi dobacili zločest komentar osobi koja nam je uletila u traku.

Da, lako je osuđivati, prejednostavno je stvoriti predrasude, a teško je vidjeti nešto dobro. Vjerujem da je to zato što smo zatvorili naše srce da vidimo ono dobro, da sami imamo žustar stav jer u životu trebaš biti opak da nebi nastradao. Ali maleni čovječe ne trebaš. Baš suprotno! Budi blag, budi nasmiješen, budi pozitivan, vidi u drugima ono najbolje. Da, naravno da ćeš se razočarati ponekad, ali kakva li će samo nagrada biti kad od druge strane dobiješ samo ljubav.

Izazivam vas na jedan eksperiment, dajte mi priliku, prepustite se, dajte ljudima šansu. Iznenadit ćete se kakve će vam se stvari dešavati. Ja sam se nebrojen puta uvjerila u to, a onda se s vremena na vrijeme zaboravim i postanem ona osoba koja nikako ne želim. Baš male sitnice mogu vam dan učiniti ljepšim, baš jedan osmijeh ili topla riječ stranca može značiti više od bilo kakve materijalne stvari. Neki dan smo Najbolji muž na svijetu išli ujutro na plac. Zaustavlja nas neka gospođa širokog i zaraznog osmijeha, na prvu sam pomislila da je neka rođakinja mojeg NMNS koju ne poznajem koliko je imala neku divnu energiju oko sebe. Nama zapravo nepoznata gospođa koja je samo trebala upute do banke. Kako ni sami nismo bili sigurni gdje se nalazi poslovnica koju je tražila, izvadili smo telefone i nakon svega 30ak sekundi uputili je u pravom smjeru. Srdačno se zahvalila svojim zaraznim smješkom i nastavila dalje, a mi smo se osjećali bolje nego ona i imali smo feeling da je ona pomogla nama a ne mi njoj.

Neki dan bila sam u trgovini, imala sam punu košaricu stvari, a iza mene je došla gospođa samo s jednim sokom u rukama. Kako sam bila sva usporena pustila sam je ispred sebe, a ona mi se zahvalila barem tri puta objašnjavajući kako je to lijepo i da joj se baš žuri. Mene je koštalo pola minute, a nju jednog osmijeha (danas osmijeh čitamo iz očiju jer i one se smiju, rekla bih čak iskrenije)  i riječi hvala. Sigurna sam da smo taj dan obje imale osjećaj da nisu svi ljudi hladni da se ponekad i strancu možeš razveselit.

Možda ćete sada reći, ali ja nemam prilike napraviti neku dobru stvar. Ma imate, samo je ne vidite jer ste previše usredotočeni na sebe. Prilike vrebaju u svakoj trgovini, kad prelazite ulicu, kad otvarate vrata poštaru, kad ponudite mjesto u tramvaju… Odvažite se, dobacite šalu kad čekate u nekom ogromnom redu, širite pozitivu, opustite se i budite ljudi. Vratit će vam se više nego što ćete dati. Širite ovaj blagdanski duh, veselite se sitnicama, a još više ljudima. A ove keksiće čiji recept danas donosim podijelite s dragim ljudima, prijateljima, susjedima. Možda baš ti keksići mogu poslužiti kao dobar poklon za nekoga. Zaista su divni, finih aroma klinčića i cimeta, lagano orašastog okusa, upotpunjeni džemom od malina. Linzeri su mi jedni od najdražih božićnih kolača, svake ih godine radim nekoliko tura, a ovi su baš posebni. Ovaj recept dolazi iz Austrije, vrlo su jednostavni za napravit i mislim da nemate gdje pogriješit s njima. Ono što najviše volim je da postaju sve ukusniji kako dani prolaze. Napravite ih već sada, ali poduplajte dozu, neće vam izdržat do Božića, to vam garantiram. A najviše pašu uz popodnevnu kavu.