Prosinac je, onaj čarobni mjesec u godini kad se magično mirisima božićnih keksića i kolača transportiram u neki svoj mjehurić sreće. To je vrijeme u kojem se budim i liježem s nekim lijepim mislima. Teško me izbacit iz takta, a ponajviše jer mi je glava u receptima i smišljanju svih kombinacija koje ću pripremati za božićne i novogodišnje praznike. Iako, zaista rijetko tipkam ovdje, a moram priznat i puno manje pečem kolače jer su mi život okupirali najdraži ljudi na svijetu, puno razmišljam o kolačima, posebno o keksićima. Uhvatila sam nekoliko trenutaka zadnjih tjedana i isprobala neke nove recepte. Bilo…
-
Može li nas nešto više podsjetiti na Božić od ovih divnih cimet zvjezdica. Nema ničeg ljepšeg kad nam se kroz stan provuku mirisi začina. Upravo me i ti mirisi vrate u sjećanja iz djetinjstva, prepuna smijeha, veselja i iščekivanja najljepšeg dana u godini. A moram priznati da je moje djetinjstvo bilo sjajno. Odrasla sam na selu, okružena predivnim ljudima i mislim da se to ne može ni sa čime mjeriti. Moja obitelj je radnička, mama i tata uvijek su radili dva posla, jedan u tvornici, a drugi kad bi došli doma – poljoprivredu. Iako mama i tata nisu imali vremena…
-
Opet sam malo neaktivna…nadam se da mi nećete zamjeriti. Ovo ljeto mi je doslovno proletilo – dosta sam radila pa nisam imala puno slobodnog vremena, a kako se i dosta slabo družimo nisam baš imala potrebe peći kolače. Volja je i dalje tu, samo kad nema prilike ne želim nešto raditi na silu. A s druge strane, kako pokušavamo jesti što zdravije, šećer poprilično izbjegavamo, iako na temelju današnjeg bombastičnog kolača nebi mogli donijeti takav zaključak. 😁 No, prije nego krenemo na recept, kojeg sad napokon imam vremena natipkati jer sam na godišnjem, moram vam podijeliti dojmove sa našeg ljetovanja.…
-
Već se smijem sama sebi. U zadnjih mjesec dana na blogu su se zaredali samo mađarski recepti. Sve je zapravo čista slučajnost, a odabir recepata koje pripremam ovisi o prigodi za koje ih spremam i okusima za koje mislim da su sigurno odlični. Esterhazy torta je poznati mađarski klasik, nastala je u Budimpešti krajem 19. stoljeća u čast austro-ugarskom ministru Esterhazyiju. Tijekom povijesti Austrija i Mađarska su bile vrlo povezane pa ne čudi da se utjecaj vidio i u kulinarskim vodama. Ja sam veliki zaljubljenik u tradicionalne austrijske slastice pa me vjerojatno zato privukla i ova torta. Esterhazy je predivna,…
-
Još jedan vikend, još jedna torta. Ja sam se upravo vratila sa placa, ulov je bio poprilično uspješan, torba puno sezonskog povrća i voća te lagano pripremam plan za sljedeći tjedan. Shvatila sam da sam planiranjem unaprijed puno učinkovitija u kuhinji. Nema onog da ne znamo što ćemo kuhati i da na kraju nešto naručimo. Većinu tog isto tako pripremim navečer pa mi za ručak bude potrebno max. pola sata. I da ne spominjem koliko zdravije jedemo kada je tu uključeno razmišljanje glavom par dana ranije a ne onda kad želudac zavapi. I dok sad čekam da se Najbolji muž…
-
Uhvatio me neki baš loš dan, puno pritisaka sa svih strana koji su donijeli puno stresa sa sobom. I baš zbog frustracija i negative koje sam doživjela taj dan trebala mi je neka kuhinjska terapija. Cijeli tjedan sam fino kuhala svaki dan, pazim na prehranu, kombiniram puno voća i povrća kako bi se što uspješnije odhrvali svim zdravstvenim izazovima i dodatno nabildali imunitet. No, meni je baš trebalo nešto slatko što će me utješiti. Kako smo već u studenom počela me hvatati i keksomanija (stanje koje se dešava Kristini u zimskim mjesecima kada ima neodoljivu potrebu za peći kekse). I…
-
U posljednje mi se vrijeme zaredalo puno obaveza, na poslu smo imali nekoliko bitnih projekata koji su me dosta potrošili i svaki dan mi je počeo izgledati isto. Znate onaj osjećaj kad mislite da vas vrijeme gazi, da kad riješite jedan problem dođu dva nova i tako ukrug. Moram priznati da se osjećam malo zgaženo i umorno, a čak sam i ljuta na sebe koliko sam se prepustila brizi oko stvari na koje ne mogu utjecati. Toliko analiziram sve, svaku stresnu situaciju proživljavam kao da je najgora stvar na svijetu. I onda kad pogriješim danima se mučim zašto nešto nisam…
-
Nedavno me napala ideja čokoladnog tarta. Ranije sam imala neke neuspješne pokušaje voćnog tarta, no tada se nisam ozbiljno bavila blogom pa je moj neuspjeh bio pripisan neiskustvu, lošoj izvedbi i zaključku kako to jednostavno nije slastica za mene. Točno se sjećam kako je izgledao vrhunski, potrošila sam sigurno sat vremena na rezuckanje jagoda i dekoriranje. No, kao ni ljude, kolače ne treba ocjenjivati površno i na temelju izgleda već po njihovoj unutrašnjosti. A onaj vizualno privlačan tart je ostao samo privlačan, okus baš i nije bio nešto. Tijesto je bilo strašno tvrdo, točnije nejestivo i znam koliko smo se smijali…
-
Ovih je dana bilo jako uzbudljivo u Varaždinu. Točnije u mojoj kuhinji. ? Pa kako i nebi bilo kad smo, pazite sad, snimali reklamu za Delimano. Da, da, da! Vaša Pinch Of Amour uskoro će biti lice malih ekrana koje ćete viđati u pauzama filmova i serija te pritom nećete prebaciti program. Dogovoreno?! Super! Sjajni ste! ? E sad samo da vam kratko ispričam kako je to izgledalo. Kad su me nedavno nazvali iz Delimana i pitali jel’ bi htjela snimiti reklamu s njima, moj odgovor je bio “Jeste li sigurni da hoćete nekog smotanog poput mene u reklami?!”. Nakon smijanja i potvrdnog…