Dugo se na ovom blogu ništa nije objavljivalo, ali kako nam se bliži božićno vrijeme, na molbe mnogih vas pripremila sam par receptića da vam posluže kao inspiracija. Kao i svaka zaposlena mama, balansiram i pokušavam držati stvari pod kontrolom, ali mi u većini slučajeva to ne polazi za rukom. I svi planovi koje napravim obično slavno propadnu ili me jednostavno umor smlavi i odustanem od nauma. No, u posljednje vrijeme i Najbolji muž na svijetu me u nekoliko navrata malo poticao da vam natipkam nešto. I tako smo krenuli pripremat keksiće, ove godine u najboljem sastavu ikad – čak dva para malih rukica vrlo predano i neuredno važu, mijese, valjaju i izrezuju.
U većini slučajeva požalim svako njihovo uključivanje jer imam više posla oko skupljanja mrvica s poda, izgubim živce na smirivanje tenzija zbog svađe oko kalupa za kojeg su zapeli jedan i drugi, ali onda kad sve to završimo i onako veselo i slatko mljackaju, zaboravim na sve muke. Pritom, moram biti iskrena i reći da Mila koja sad već ima tri i pol godine, vrlo predano i pedantno mijesi, valja i izrezuje keksiće. Lukas sa svojih godinu i pol je nešto manje profesionalan, većina brašna završi u kosi i oko njega po podu, konstantno se dere jooš (brašna) i lupa rukom po stolu kad mu kažeš da mu ne treba više. I kad vam još kažem kako je Mila preslatka mala djevojčica, predivnih zlatnosmeđih kovrča i biserno plavih očiju, nježna i jako poslušna, a Lukas izuzetno temperamentan dječak, kestenjastih očiju i zlatnosmeđe kosice, mala baraba i veliki gurman, postaje jasno da su dva svijeta različita. A ta dva svijeta su sav naš svijet i ne možemo zamisliti život bez njih. I zato se još više radujemo blagdanima koji nam se bliže, veselimo se svakim keksićima koje ćemo zajedno pripremat i u većini slučajeva razveselit nekog od naših dragih prijatelja ili obitelji. A u tome je poanta blagdana i zato prionite na posao i nađite nešto i za sebe.
Jedan od mojih prijedloga za ovogodišnji blagdanski stol su išler keksići – austrijski keksići poznati po gradu Bad Ischl kojeg je Franjo Josip 1 izabrao za svoju ljetnu rezidenciju a koje je obožavao i čiji se recept dijeli od davne 1849. Išler keksi se sastoje od dva prhka keksića spojenih sa pekmezom te preliveni čokoladom. Kombinacija koja ne može biti loša, zar ne? Kod nas su nestali sa stola svjetlosnom brzinom pa mi se čini da ću u sljedećoj rundi morati poduplati smjesu. Ako ste u stisci s vremenom, dobra stvar je da si pripremu ovih keksića možete podijeliti na nekoliko etapa. Tijesto možete umijesiti i staviti u frižider na dan ili dva, sami pečeni keksići također mogu stajati dosta dugo, pa ih možete spajati u umakati u čokoladu i kasnije kad će vam to slobodno vrijeme dozvoliti. Ako ih ne pogrickate u međuvremenu (nemojte reći da vas nisam upozorila).
Print
Ingredients
200 grama glatkog brašna
100 grama mljevenih oraha
100 grama šećera u prahu
180 grama maslaca
prstohvat soli
1 vanilin šećer
- Za spajanje
100-150 grama pekmeza (prema vašim preferencijama – marelica, ribiz, malina… )
- Čokoladna glazura
100 grama čokolade za kuhanje
1 žlica ulja
Šaka sjeckanih oraha ili badema (opcionalno)
Directions
- Umijesite tijesto od sastojaka. Dovoljno je da se sastojci povežu. Sa svim sličnim keksićima potrebno je izbjegavati dugo miješenje jer tijesto postane žilavo.
- Tijesto umotajte u prozirnu foliju i pustite da odleži barem 2 sata u frižideru, idealno preko noći.
- Razvaljajte tijesto, izrezujte željene oblike (možete obične krugove, a možete i nešto drugo poput srca ili zvjezdica)
- Kekse pecite na 180 stupnjeva nekih 8 minuta dok ne dobe laganu boju na rubovima.
- Ohlađene keksiće spajajte pekmezom.
- Čokoladu otopite na pari, dodajte žlicu ulja (ja sam koristila kokosova, ali može i obično biljno).
- Svaki keksić umočite u čokoladu (dovoljno je samo gornji keksić umočiti)
- Opcionalno posipajte keksiće sjeckanim orasima ili bademima.