Fraisier torta

Petak navečer, gotov radni tjedan, veš opeglan, kuhinja čista i ja sam napokon našla vremena da natipkam recept. I da, otvorila sam bocu vina pa nemojte zamjeriti na pravopisnim greškama i na tekstu koji će vjerojatno postajati sve čudniji kako ćete se približavati kraju. Svakako ću se potruditi biti pažljiva u tipkanju recepta, nešto više od toga neću obećati. 😆

Možda ste već čuli za fraisier tortu koja je dobro poznati francuski klasik. Predivna, jednostavna i preukusna torta od jagoda. Znate kad se vratimo na neke  bazične sastojke onda se prisjetimo kako su jednostavne slastice obično najukusnije. Ovu sam tortu radila prošli vikend tati za rođendan i opet je ispalo da svim muškarcima u familiji obično pripremam ženskaste tortice. Možda im podsvjesno želim nešto poručiti, ali nećemo ulaziti u tu temu. 🤣 I na kraju dana se ne žale, već budu poprilično zadovoljni i veseli što opet jedemo nešto slatko. Prvo je u planu bila neka druga torta, ali budući da je sezona jagoda u toku a ja sam imala domaćih jagoda u frižideru proradio je razum i odlučila sam ih iskoristiti. Ovu fraisier tortu radila sam ranije u nekoj drugoj inačici gdje sam je natrpala čokoladom pa ako ćemo biti realni to i nije bila klasična fraisier torta. Ovaj puta sam ipak bliže poznatom francuskom klasiku jer imam genoise biskvit, kremu od jaja i jagode.

Iako ja nisam baš bila zadovoljna izgledom torte tata je imao vrlo simpatičnu reakciju. Razveselio se torti kao neki klinac i još me pitao “A kaj, to je za mene?”. Nismo imali neku posebnu feštu, već smo samo imali obiteljski ručak. Unatrag par godina tata si naruči svojeg zeta, odnosno Najboljeg muža na svijetu da napravi kotlovinu. I svake godine ista priča. Mi žene izmariniramo meso večer prije (odradila mama), a onda drugi dan pripremimo sve ostalo, to znači nasjeckamo svo povrće (odradile Tina i ja), donesemo sve začine i kompletan alat potreban majstoru koji radi kotlovinu. Onda po potrebi miješamo luk da ne zagori pa donosimo tekućinu za podlijevanje, pripremamo priloge i salate, slažemo stol, poslužimo sve, a oni su napravili ručak. Uporno im tvrdim da takva priprema kotlovine nije ništa drugo nego obično dirigiranje. No, naviknule smo već. 😃

I sad da se vratimo na tortu. Sve je krenulo krivo. Biskvit sam radila dva puta, krema mi je bila grudičasta i na kraju mi je zafalilo jagoda. I unatoč svemu torta je ispala jako ukusna. Svakako ću je sigurno ponoviti par puta ovog ljeta, to vam garantiram. Ali predlažem da učite na mojim greškama. Krenimo sa genoise biskvitom. Radi se o bazičnom biskvitu, gdje prvo miskamo jaja sa šećerom 3-4 minuta na pari, a nakon toga još nekih 10 minuta dok ne dobijemo pjenastu gustu smjesu koja se utrostručila volumenom. Nakon toga lagano špatulom umiješamo brašno i na kraju dodamo otopljeni maslac. Ja sam oduševljena prozračnošću koji ovaj biskvit ima unatoč tome što ne sadržava prašak za pecivo. Najbitnija stvar je dobro izmiksati jaja sa šećerom. Treba ih miksati 10ak minuta, a dobar test koji možete napraviti je provjeriti konzistenciju – ako smjesa pada sa miksera na način da možete iscrtati mašnu ( odnosno obrnutu osmicu  ∞) to je to. Moja greška je bila što sam htjela paralelno raditi par stvari pa sam u prvom pokušaju smjesu jaja i šećera nakon miksanja na pari ubacila u kuhinjski robot i pustila da mikser sam odradi sve. Nakon miksanja bilo mi je jasno da ovaj biskvit neće dobro završiti, ali svejedno sam ga ispekla. Dobila sam jedan niski biskvit koji nisam mogla prerezati na dva dijela a bio je i strašno gumenast. No, važna lekcija koju želim da usvojite je da – nema odustajanja kad su kolači u pitanju. U drugom pokušaju nisam bila lijena, cijelo vrijeme sam miksala ručnim mikserom i dobila sam visok, prozračan i jedan od najdivnijih biskvita koje sam ikad ispekla. Za kremu neću duljiti, skuhala sam je, nisam je dobro prekrila i prilikom hlađenja napravila se korica. Ta korica se tijekom miksanja pretvorila u grudice. Iako sam radila novi biskvit, odlučila sam da će krema poslužiti. I na kraju kad se sve zbroji i oduzme ja sam zadovoljna, jer opet, bitan je okus i bitna je namjera. Slavljenik je bio jako zadovoljan, pa kako onda nebih podijelila ovaj recept s vama.