Teriyaki losos sa pečenim prokulicama

Ako prođete kroz recepte na ovom blogu primijetiti ćete da ovdje uglavnom ima hrpetina kolača, torti, peciva, kruha i slanih varijanti koje realno svi više manje obožavamo, ali isto tako znamo da moramo paziti koliko često to jedemo i da pritom ne pretjerujemo. Na početku pokretanja bloga radila sam puno slastica. To mi je bila terapija kojom sam prolazila one grozne kemoterapije i to je bio moj način nošenja sa bolešću. Mogu reći da sam se uz ovaj blog oporavila, vaši komentari i isprobavanje recepata su me dizali u onim danima kada nisam bila ni za što i stvorili smo jednu meni srcu priraslu zajednicu. Kolače obožavam, peciva još više, ali isto tako znam da to nije nešto što bi nam trebalo biti u fokusu. Tako sam već na proljeće prošle godine malo pomalo, rekla bih čak spontano počela smanjivati količine objava, jednostavno zato što nisam radila toliko slatkiša. Još jedan od razloga je moja izolacija od većine prijatelja i obitelji pa se dosta često nismo ni mogli družiti pa samim time nisam imala ni kome ponuditi svoje kolače. No, s druge strane stalno kuham, eksperimentiram i učim, imam puno propalih pokušaja, ali i dalje kuhinja je moje malo mjesto sreće i bezbrižnosti.

Kako sam se malo više posvetila prehrani, dosta proučavam literaturu, čitam i pokušavam donijeti svoje zaključke na temelju ogromnog broj informacija. Nisam nutricionist i neću pokušati pametovati sa stvarima u kojima nisam stručna, ali ću podijeliti sa vama neke svoje recepte u kojima uživamo, a koji su ipak malo drugačiji od svih onih standardnih stvari i na kraju dana pokušavaju biti zdravi. Svima bih savjetovala što više voća i povrća, što manje mesa, mliječnih proizvoda i slatkiša. Nadam se da vas ovo neće spriječiti da s vremena na vrijeme nabacite pogled na ovaj blog i ispečete neki kolač. I ja sama u ovo zimsko vrijeme volim za vikend pojest tople buhtle ili pak razveselit Najboljeg muža na svijetu sa varaždinskim klipićima, no ostale dane pokušamo jesti sezonsko i raznoliko. Obavezno jednom tjedno jedemo ribu, obično tijekom vikenda jer onda u miru mogu ujutro skočiti do placa, kupiti namirnice i usput nam uzeti ribu. Tako sam i danas ujutro otišla do svojih kumica, kupila voće i povrće za sljedeći tjedan i usput uzela losos. To nam je najdraža riba i obično ga jedemo u ovim zimskim danima. Za prilog sam htjela nešto zeleno a kako je sezona kelja pupčara, odnosno prokulica uzela sam i njih. Baš sam se danas pitala zašto je eng. naziv Brussel Sprouts pa sam pročitala da taj naziv (briselski kupus) dolazi od glavnog grada Belgije u kojem se kelj pupčar uzgajao još u 13. stoljeću.

Za ovaj ručak ne treba puno vremena i danas sam baš laganini odradila sve čekajući Najboljeg muža na svijetu da se vrati od svojih i usput mi donese med koji mi je trebao za marinadu lososa. Radi se o marinadi koja vuče na istočnjačku kuhinju, a u kojoj kombiniramo soja sos, đumbir, sok naranče, češnjak, med, kajenski papar, par žlica vode i malo gustina. Najprije sam blago začinila losos odreske sa malo soli, češnjakom u prahu i paprom.  Za marinadu je potrebno izmiješati sve sastojke i preliti po lososu. Ova marinada je fina pikantna, malo ljutkasta a s druge strane slatka. Losos se jednostavno topi u ustima dok divne arome đumbira i češnjaka preuzimaju prevlast. Mmmmm, divota!

Nešto drugačiju marinadu trebamo za prokulice odnosno, maslinovo ulje, češnjak, senf, acceto balsamico i papar. Prokulice je prvo potrebno očistiti. Ja to radim tako da prvo odrežem malo korijena, maknem loše listove (možete primijetiti da je boja gornjih listova nešto tamnija od onih donjih), prepolovim prokulicu i onda maknem malo korijena. Prokulica je zapravo kao mini glavica kupusa, onaj donji tvrdi dio stabiljke treba maknut. Ja zarežem sa nožićem s jedne strane, pa s druge i maknem mali dio korijena kako nebi smetao. Tako očišćene i obrađene prokulice lagano posolite, te prelijte sa pripremljenom marinadom i pecite 25-30 minuta na 180 stupnjeva. Ako još niste probali prokulice na ovaj način svakako preporučam, to nisu one iz juhe koje ja inače ne volim i jedem ih samo zato što znam da su dobre za moje zdravlje. 😃

E sad, ako gledate ove slike malo pažljivije mogli biste reći, pa dobro Kristina malo su ti te prokulice reš pečene. I bili biste u pravu. Znate kako to kod mene ide. Uvijek mora biti neki propust. Danas imam dobru ispriku. Cijeli ručak je bio pri kraju, trebalo je samo pustiti minutu ili dvije u pećnici i to je to.  No, bilo je skijanje. Naš dragi Filip Zupčić bio je 5. u prvoj vožnji veleslaloma i taman je odvozio drugu vožnju i preuzeo prvo mjesto. To me prikovalo za TV, a moja pećnica nije dobila dojavu da stane sa radom. Zanemariti ćete tu sitnicu, a i sigurna sam da ćete vi biti pažljiviji kod pripreme svojih prokulica. 😎 Nadam se da ćete isprobati ovaj recept i da će vam se svidjeti ovo jelo. Dobar tek!