Šumska vila
Nedavno sam radila ovu tortu odnosno pitu, te kao i obično imala nezgodu. Ideja je bila iskoristiti jagode kojima se jednostavno ne mogu zasititi i pomoću njih napraviti dekoraciju ovog kolača. Kao podlogu sam ispekla prhko tijesto koje sam premazala kremom od šumskog voća. Na sloj šumskog voća išla je panna cotta, koja kad se ohladi i stisne, postaje prazno platno koje možete ukrašavati kako želite. Sve je išlo prema planu, tijesto je bilo savršeno pečeno, krema od šumskog voća taman kako treba, pripremila sam i panna cottu, prelijala po kolaču i onda kad sam taman pomislila kako ovaj put ništa nisam uspjela zeznuti nastupa moja šeprtljavost. Iz nekog razloga još uvijek nisam naučila da prilikom stavljanja kolača na hlađenje najgluplja ideja je isprazniti zadnju, tj. najvišu policu frižidera. Iako imam metar i sedamdeset i nisam tako niska, stavljanje kolača na tu zadnju policu frižidera ipak postane izazov za mene. A izazov je još veći kada imate tekuću panna cottu na kolaču koji se nalazi u kalupu sa ne tako visokim rubovima. Uglavnom, stavljajući kolač u frižider, uspjela sam prolijati barem trećinu panna cotte iz kalupa. Panna cotta curi po frižideru i pločicama, ja mahnito držim kolač u rukama jer ga na kraju nisam ni uspjela staviti na tu kobnu zadnju policu i sva jadna i ljuta na sebe vičem “Matijaaaaaaaaaaa, nebrem desti kolač v frižider i još sam ga uspela zlijati”. Kao i obično Najbolji muž na svijetu odrađuje polaganje kolača u frižider bez problema, a ja ga tužno zatvaram nadajući se da neće biti prevelikih posljedica.
Kolač je odležao preko noći, panna cotta se stisnula, a krema od šumskog voća malo je probila van i moje prazno bijelo slikarsko platno definitivno nije bilo bijelo. Odlučila sam ipak završiti kolač, na kojem sam iscrtala lice svoje šumske vile sa čokoladom, a kosu joj napravila pomoću jagoda.
Prije nego sam krenula pripremati ovaj post gledala sam slike te vagala hoću li ih staviti ovakve kakve jesu ili photoshopirati ovu šumsku vilu i ukloniti nedostatke koje ima. Jer izgleda kao da ima dermatitis (to je ono šumsko voće koje je probilo preko moje polovične panna cotte). Onda sam se uhvatila u razmišljanju i rekla sama sebi ” Stani malo! Pa ti nisi normalna! Ti buš photoshopirala kolač??? I to samo zato jer si ovaj put odlučila nacrtat žensku i sad najednom ovo treba biti savršeno?! Samo zato jer je na kolaču žena?! Ti koja si primjer nesavršenosti i s tim se ponosiš?! Ti koja kažeš da nije bitan izgled nego ono što čovjek nosi u srcu? OK! NEMA PHOTOSHOPIRANJA!! THE END.” I zato ovdje možete vidjeti jednu prekrasnu vilu, sa kosom od jagoda ukrašenu poljskim cvijećem i unatoč svim nesavršenostima ona je savršena. Pripremljena je s puno ljubavi i to je jedino što je bitno.
Svi imaju očekivanja, svi žele biti savršeni a zaboravljaju da nije bitno što je izvana već što je iznutra. Moram biti iskrena i reći da mi je bio bitan izgled, sve do prošle godine. Iz kuće nisam izlazila bez šminke i bilo mi je važno kako izgledam. Govorila sam da mi izgled nije bitan, ali zavaravala sam samu sebe. A nikad nisam bila zadovoljna svojim izgledom, baš nikad. Uvijek su mi smetale nesavršenosti lica, nikad nisam bila zadovoljna kosom, uvijek sam si nalazila stotinu mana koje trebam ispraviti. I onda sam dobila tumor i onda sam shvatila. Shvatila sam da smo svi toliko lijepi, svatko na svoj način. I onda sam izgubila divnu dugu kosu i shvatila sam da mi je nevažna. I onda sam bila sva napuhnuta i izobličena lica, ćelava i mršava ko duh i bila sam si lijepa. Lucija (moja divna cimerica sa Rebra) u samom me početku naučila jednu divnu stvar – “svako jutro kaži sama sebi dobro jutro ljepotice”. I poslušala sam je! I svaki dan to radim. I danas izlazim iz stana bez šminke, ljepša nego sam si ikad bila, nasmijanija nego sam ikad bila, veselija nego sam ikad bila. Zato što napokon vidim pravu ljepotu, ne ovu površnu ljepotu koja nestane kao prašina na prvi povjetarac. Vidim ono što je zapravo bitno, ono što ljudi nose u srcu. Naučite nešto od mene, gledajte sebe a i druge onim drugim očima. Budite si lijepi ovakvi kakvi jeste, zavolite sami sebe, prihvatite svoje nedostatke i shvatite da su možda baš ti nedostaci ono što vas čini posebnima.
Samo se srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo.
Šumska vila
Sastojci
Prhko tijesto
- 300 grama glatkog brašna
- 100 grama šećera u prahu
- 1 prašak za pecivo
- 150 grama maslaca
- 1 jaje
Krema od šumskog voća
- 480 grama šumskog voća
- 3 žlice šećera
- 1 vanilin šećer
- 1 puding od vanilije
Panna cotta
- 0,5 l vrhnja za šlag
- 50 grama šećera
- 2 žličice arome vanilije
- 1 vrećica želatine
Upute
Prhko tijesto
- Umijesite tijesto od navedenih sastojaka te ostavite da odstoji barem sat vremena u hladnjaku.
- Razvaljajte tijesto na veličinu kalupa u kojem ćete peći pitu. Ja koristim okrugli kalup promjera 32 cm. Podloga vam neka bude dobro pobrašnjena, a kako biste si olakšali postupak tijesto možete valjati na papiru za pečenje koji također mora biti dobro pobrašnjen.
- Tijesto prebacite u kalup koji ste prethodno obilato premazali maslacem. Tijesto ispikajte vilicom. Na tijesto stavite papir za pečenje kojeg opteretite keramičkim kuglicama kako se tijesto nebi napuhnulo.
- Pecite 20ak minuta na 180 stupnjeva.
Krema od šumskog voća
- Šumsko voće stavite kuhati na štednjak zadeno sa šećerom i vanilin šećerom. Sa strane umutite puding od vanilije sa par žlica vode. Kad voće zakipi umiješajte pripremljeni puding i skuhajte gustu kremu. Hladite je povremeno miješajući i još toplu ulijte na pečeno prhko tijesto. Dobro ohladite.
Panna cotta
- Želatinu pripremite prema uputi na vrećici. Ostavite 10 minuta da nabubri. Zakuhajte vrhnje sa šećerom i aromom vanilije. Kad zakuha ugasite vatru i u vruće dodajte nabubrenu želatinu i miješajte dok se ne otopi. Malo ohladite panna cottu i još toplu ulijte na kolač preko kreme od šumskog voća. Ohladite, najbolje preko noći.
- Kolač ukrasite jagodama i čokoladom. Slobodno koristite i jestivo poljsko cvijeće.
