Jež keksići

Stiglo jeeee! To divno Božićno vrijeme u kojem beskrajno uživam. 🎄 Ako me pratite onda znate da sam prije par mjeseci počela ponovno raditi. Iako je od mojih kemoterapija prošlo već skoro godinu dana (ne vjerujem kako vrijeme leti), još uvijek se umaram više od ostalih a često me uhvate neka razdoblja kada se fizički lošije osjećam. Iz svih tih razloga nemam više toliko vremena biti stalno u kuhinji, ali vjerujte mi kad kažem da sam mislima stalno u pečenju kolača. I u tako nekom trenutku kada nisam imala snage peći, istraživala sam keksiće koji će se naći ove godine na mojem blagdanskom stolu. I tako sam otkrila ove preeeslatke keksiće u obliku malih slatkih ježića i znala sam da ih moram isprobati.

Kad sam ih napravila jučer popodne bila sam oduševljena kako izgledaju. Čak mi i nije trebalo puno vremena i svi oni površni kriteriji kad su kolači u pitanju bili su ispunjeni (izgled, vrijeme pečenja i sl.). A kad smo ih probali znali smo da su ovi keksići ovogodišnji HIT! Osim što će se svi klinci zaljubiti u ove slatkice, ti keksići su toliko ukusni da vam savjetujem da odmah napravite duplu količinu. Ovi keksići su me i toliko uvukli u svijet božićnih keksića da sam danas otišla kupiti božićnu jelku, točnije smreku. Da se pohvalim uvijek kupujemo onu u tegli te je nakon Božića presadimo u dvorište. Iako je odabir jelke ili u mojem slučaju Picea pungens (latinski naziv za smreku) obiteljski zadatak (uvijek biram zajedno sa Najboljim mužem na svijetu) danas sam to odradila sama. Nekoliko je razloga – meni treba puno vremena za odlučiti se a Najbolji muž na svijetu ne podnosi šopinge koji podrazumijevaju više od 10 minuta razmišljanja,  dok ja volim dobro razmisliti o drvcu koje će mi 3 tjedna biti cimer. Drugi razlog zašto sam danas otišla u kupnju drvca je i to što sam naumila slikat keksiće i trebala mi je jedna grana nekog crnogoričnog stabla. Ježići su trebali biti u šumi i ja sam jednostavno trebala nabaviti granu. Pa tko normalan iz tog razloga i nebi otišao u šoping božićnog drvca kad ga ionako treba kupiti.

Nakon što sam nekih pola sata hodala i razgledavala ponudu božićnih smreka shvatila sam da kupnja bez Najboljeg muža na svijetu i nije tako laka. On bi mi već 10 puta nabio presing da odaberem ili se jednostavno okrenuo i otišao pa bih ja bila prisiljena odabrati odmah. Danas sam se šetala sa jednog kraja parka na drugi, pa bih odabrala favorita i kad bih se došetala do drugog kraja već sam zaboravila kako onaj prvi favorit izgleda i zaključila da mi se sad neko drugo drvce sviđa više.  Na kraju sam dobila pomoć u obliku gospodina koji radi tamo. Očito sam bila prva koja kupuje drvce jer je bio vrlo raspoložen da mi pomogne odabrati. Ponašao se kao da i sam za sebe bira drvce, čak je bio vrlo entuzijastičan po tom pitanju, a nije se ni bunio kad sam iznijela svoje kriterije – drvce mora biti slatko, debeljuškasto i ne preveliko. Zatim smo zajedno hodali okolo, razgledavali i odlučili sučelit dva favorita i odlučiti koje je najbolje. Na kraju sam odabrala neko treće drvce, ali poanta priče je da sam došla kući sa granama jelke koje su mi tako velikodušno donirali (pa nisam morala podrezivati svoje drvce 🤣)  i da sam slikala keksiće. I sad imate recept sa fotkama. Pliiiiiiz javite mi ako ih isprobate…baš me zanimaju vaši dojmovi. 🙂