Ferrero rocher torta

23/02/2019Kristina

Svi koji čitate moje postove znate da se sa tumorom limfnih čvorova borim od sedmog mjeseca prošle godine. Nakon 6 ciklusa kemoterapija, nebrojenih odlazaka na Rebro, puno neprospavanih noći i još više umornih i teških dana napokon mogu reći GOTOVO JE! Tumor je u remisiji, povukao se velikim dijelom i miruje! Ovu predivnu vijest saznala sam sredinom tjedna i zajedno sa mnom odahnulo je pola Zagorja (barem takav dojam imam koliko podrške dobivam sa svih strana). ? Moram priznati da ne znam kako reagirati kad mi netko kaže bravo, nisam naučila na takve komplimente. Kod mene u glavi je uvijek neki obrambeni mehanizam koji govori, ali ti nisi ništa napravila, ti si samo imala tumor i nije da se tražio neki dobrovoljac pa sam ja digla ruku da se žrtvujem. Ne znam ni što reći kad mi netko kaže baš si hrabra, opet samu sebe ne doživljavam tako. Ljudi moji ja sam redovito plakala doma. Nakon prvog puta u bolnici doma sam plakala 3 dana. Onda mi ljudi kažu kako sam inspiracija i motivacija, pa se ja opet krenem izmotavat, crvenim se u licu i pitam se jesam li zapravo. I sada ću javno reći sama sebi, napisati ću ovaj post sama sebi, kao što i ovu tortu posvećujem sama sebi.

Bravo Kristina! Bravo što si vjerovala da tumor nije kraj! Bravo što si složila tu svoju predivnu ćelavu glavu i sve prihvaćala sa smješkom! Bravo što nisi dozvolila negativnim mislima da preuzmu kontrolu. Bravo što si shvatila da je tvoja borba jedino moguća sa vjerom. I znaš što, jesi hrabra! Hrabra si kad si svoje povjerenje 100% poklonila liječnicima, tim predivnim ljudima koji su zajedno sa tobom proživljavali tvoje svakakodnevne borbe i činili ti dane bezbolnijima a moral sve jačim. Hrabra si kad plačeš, naučila si i to! Suočila si se sa najvećim ljudskim strahom, razmišljala si o tome kako ćeš se možda morati zauvijek oprostiti od svih. Ali ne moraš! Ne još! Jer uspjela si, dobila si predivan dar, osim vremena, dobila si nove oči, oči koje vide ono najbitnije. Ljude! Te prekrasne ljude! Ti si jedna sretna žena i kad netko pomisli kako nemaš sreće, gadno se vara. Biti okružen tako predivnim ljudima i biti voljen kao što si ti, najveći je dar. I zato budi zahvalna za svaki dan i onaj naizgled loš uvijek donese nešto dobro. Snažna si, priznaj to! Ovaj blog si pokrenula u toku kemoterapije koja nije bila nimalo jednostavna. Otvorila si svoja vrata u najtežem dijelu života. Motivacija si i inspiracija jer pokazuješ da se može, pa čak i onda kad je najteže i kad padneš, digneš se i pokušaš opet. I ne zaboravi nikad … za sreću je potrebno tako malo!

I ako sam jednu/jednog od vas potaknula da stanete, pogledate oko sebe, shvatite da je život danas, postigla sam puno. Ako sam barem jednu osobu inspirirala da pokuša ostvariti svoje želje sretna sam! Ako sam barem jednom bolesnom dala tračak nade da nastavi borbu, ostvarila sam svoj cilj.

I na kraju vas molim shvatite da tumor nije smrtna presuda. Zato se osvijestite! Reagirajte na simptome, odazivajte se na preventivne preglede i nikad ne odustajte! Volite sebe i brinite o svojem zdravlju! Rak je izlječiv! Samo ga otkrijte na vrijeme!

U svojem sam prvom postu napisala da će mene kolači izliječit i bila sam u pravu! Doktori to zovu radna terapija, ja to zovem uživanje u onom što voliš. A volim čokoladu koje ima napretek u ovoj torti. Možda nije najljepša, ali je napravljena sa puno ljubavi kao i svi moji kolači. Bez brige, neću je sama pojest, imati ću pomagače…napravite je i vi za sve svoje male i velike pobjede, čak i kad nema prigode, napravite je sebi u čast! Jer da biste mogli voljeti druge prvo morate voljeti sebe.

Isprintaj